O Mustangu 

 

Mustang je divlji konj koji danas obitava za zapadu Sjedinjenih Država. Riječ "mustang" dolazi od španjolskih riječi mesteno ili monstenco koje znače divlji ili ničiji. Taj termin točno opisuje divlje konje Sjedinjenih Država. Suvremeni konj razvijao se prije 3 milijuna godina i nestao je s kontinenta prije 10 000 godina. Konji su se vratili u Sjevernu Ameriku kada su istraživači Cortes i De Soto pojavili jašući na veličanstvenim  berberskim i andaluzijskim konjima. To su bili konji koji su izmijenili život američkih Indijanaca koji su živjeli u Velikoj nizini ili nedaleko nje. Pueblo Indijanci naučili su jahati i predali su to umijeće drugim plemenima. 1680. godine Indijanci su ustali protiv španjolske vladavine i Španjolci su ostavili tisuće konja u žurnom povlačenju. Indijanci su uzeli te konje, no neki od njih su pobjegli. Pokazalo se veoma jednostavnim napadati španjolske doseljenike i otimati im konje. Pokušavajući zaustaviti indijanske napade, španjolska je vlada otpremila u Novi svijet brod s pojačanjem. Postojala je nada da će Indijanci loviti "divlje" konje i ostaviti na miru Španjolce.

Deseci tisuća konja španjolske porijekla, pretvorenih u slobodne životinje, pasli su na rijeci Rio Grande oko 200 godina. Ti su se konji uskoro susreli s teglećim konjima i ponijima kauboja, pobjeglima s rančeva i farmi koje su pripadale doseljenicima s istoka. Kada su se europski doseljenici pomicali na zapad, uzimali su sa sobom konje. Neke od njih gubili su za vrijeme napada Indijanaca, druge su odvukli divlji ždrijepci koji su rušili ograde da bi dodali domaće kobile u svoje krdo ili su domaće životinje bježale od doseljenika. Osim toga, Indijanci su mijenjali ili otimali konje od drugih plemena. Krda divljih konja s istoka Sjedinjenih Država bila su prognana na zapad civilizacije, prešla su rijeku Mississippi i pomiješala se s krdima sa zapada. Francusku krv predstavljala su krda potisnuta s teritorija na prostoru Detroita i krda koja su pobjegla od francuskih doseljenika s juga s područja New Orleansa. Još jedna pasmina, čija se krv vjerojatno nalazi u mustanzima, je istočno-frizijska starog tipa. Vlada SAD-a je, tijekom perioda od više od 10 godina, od kraja 1880-ih do početka 1900-ih, svake godine kupovala 150 ždrijebaca od vlade Njemačkog Carstva. Istočno-frizijski konji u to su vrijeme bili masivne toplokrvne zaprežne životinje i prodavali su se za potrebe teške artiljerije ili za transport velikih natkrivenih teretnih kola. Tako su konji, pobjegli s bojnog polja američke konjice, mogli preliti svoju krv mustanzima. Mnogobrojna krda divljih konja nisu stvarala velike probleme do trenutka kada su zapadne države postale gusto naseljene, a stoka i drugi travojedi nisu počeli pasti  na nekada pustim ravnicama. Neplodna zemlja zapada nije mogla nahraniti velike populacije travojeda i na nekim su rančevima mustange počeli odstreljivati.